Ekstaza
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d9/The_Ecstasy_of_st_Francis--Sassetta--Bernson_collecton--Settignano.jpg/220px-The_Ecstasy_of_st_Francis--Sassetta--Bernson_collecton--Settignano.jpg)
ESTAZA ili istupanje (od grč. έκστασις ekstasis - stajati vani, izaći, biti izvan) je stanje u kojem dominira doživljaj natprirodnog zanosa, osećanje beskrajne radosti i blaženstva, najviši stepen ushićenosti u kojem čovek kao da izlazi iz sebe samog, gubi svest o svom ličnom Ja i stapa se sa apsolutnim.
Pojam su koristili neoplatonički filozofi da označe sozercanje Boga, koje dovodi do zaborava vlastite ljudske situacije. Prema Plotinovoj filozofiji ekstaza se postiže udaljavanjem od osetilnog i povlačenjem u samoga sebe. U hrišćanskoj tradiciji mistično istupljenje označava najviši oblik kontemplacije. U stanje ekstaze šamani, sveštenici, mistici, proroci dolaze bilo „Božjim otkrovenjem” ili izvesnim naročitim postupcima (uzimanjem psihoaktivnih supstanci, ritualnim plesom, molitvom, postom itd)[1].
Navodi
- ↑ Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada
- p
- r
- u
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Commons-logo.svg/15px-Commons-logo.svg.png)