Feđa Šehović

Feđa Šehović
Biografske informacije
Rođenje16. 3. 1930. (1930-03-16) (dob: 94)
Bileća, Kraljevina Jugoslavija (danas BiH)
PseudonimRaul Mitrovich
Opus
suvremena hrvatska književnost, novopovijesni roman
Književne vrsteroman, drama, novela
Znamenita djela
Dubrovačka tralalalogija

Feđa Šehović (Bileća, BiH, 16. ožujka 1930.), hrvatski književnik, dobitnik više nagrada i jedan od utemeljitelja tzv. novopovijesnog romana u hrvatskoj književnosti.

Životopis

Studirao je i diplomirao (1954.) jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u prosvjeti i novinarstvu, a od 1965. do 1967. je direktor Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Od 1972. je na čelu dubrovačke Naučne biblioteke, a zatim vodi Dom Marina Držića (1989.-1996.). U mirovini je od 1996.[1]

Književnost

Zaokupljaju ga teme vezane uz Dubrovnik, lokalna i povijesna perspektiva, a u nekim se romanima služi i postmodernističkim postupcima.[2] U dramskoj književnosti se javlja dramom "Raskršća" 1959. Istaknute kasnije komedije "Kurve" (1974.) i "Katarina Druga" (1984.) karakterizira lokalna tematika i kolorit. "Dubrovačka tralalalogija" je humorističko-satirički portret Dubrovnika i njegovih ljudi, morala i običaja, ostvaren u ciklusu od šest romana: "Kazin" (1974.), "Savršeno umorstvo" (1975.), "Veljun" (1977.), "De bello ragusino" (1980.), "Dogon" (1980.) i "Knjiga postanka" (1981.). "Kazin" je 2007. reizdan pod naslovom "Dubrovački bordel: kazin bez cenzure".

Osamdesetih godina privlači pozornost romanima povijesne tematike "Gorak okus duše" (1983.), "Oslobađanje đavola" (1987.) i "Uvod u tvrđavu" (1989.) koje objavljuje pod pseudonimom Raul Mitrovich. U njima se koristi postmodernističkim literarnim potezima (nađeni rukopis, fiktivna kronika). Događaji u spomenutim romanima su i alegorija za suvremena zbivanja te svrstavaju autora među utemeljitelje tzv. novopovijesnog romana u domaćoj književnosti (uz Nedjeljka Fabrija i Ivana Aralicu). Kritičari ukazuju na paralele ovih i drugih romana sa stvaralaštvom Umberta Eca, i postupcima koje je koristio u znamenitom romanu "Ime ruže (roman)". Šehović je kasnije pod pravim imenom objavio i povijesni roman "Svi kapetanovi brodolomi" (1992), nagrađen godišnjom književnom nagradom Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje, te obiteljsku sagu "Ilijasbegovići: cronica travuniana" (2006.) koju čine romani "Ilijas-beg: kapetan trebinjski" (1999.), "Inšallah" (2000.), "Begovina" (2001.), "Dubrovački intermezzo" (2001.) i "Od Mostara do Haaga" (2001.).

Autor je ratnog romana "Četiri vozača u apokalipsi" (1994.) i knjige feljtona "Zla kob zaborava" (1992). "Vidra" je Šehovićeva romansirana biografija Marina Držića, objavljena 1980. Uspjeh je polučio i njegov kriminalistički roman "Zločin u samostanu" iz 2005.

Izvori

  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Šehović, Feđa (pristupljeno 23. prosinca 2017.)
  2. Sead Begović, Uz osamdesetu obljetnicu rođenja Feđe Šehovića: Poruke koje vrijede za sva vremena, Vijenac br. 401, Zagreb, 16. srpnja 2009. Arhivirano 2020-10-27 na Wayback Machine-u (pristupljeno 23. prosinca 2017.)

Vanjske veze

  • Feđa Šehović na sajtu IMDb
  • p
  • r
  • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981: Ivan Aralica ("Put bez sna") • 1983: Iris Supek ("Kraj svijeta počinje kihanjem") • 1983: Tatjana Arambašin Slišković ("Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica") • 1985: Irena Vrkljan ("Svila, škare") • 1986: Pavao Pavličić ("Trg slobode") • 1987: Hrvoje Hitrec ("Ljubavi na crnom baršunu") • 1988: Dubravka Ugrešić ("Forsiranje romana reke") • 1989: Nedjeljko Fabrio ("Berenikina kosa") • 1990: Zvonimir Majdak ("Krevet") • 1991: Goran Tribuson ("Potonulo groblje") • 1992: Feđa Šehović ("Svi kapetanovi brodolomi") • 1993: Dalibor Cvitan ("Ervin i luđaci") • 1994: Miljenko Jergović ("Sarajevski Marlboro") • 1995: Pavao Pavličić ("Šapudl") • 1996: Višnja Stahuljak ("Sjećanja") • 1997: Alenka Mirković-Nađ ("91,6 Mhz glasom protiv topova") • 1998: Ratko Cvetnić ("Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata") • 1999: Goran Tribuson ("Trava i korov") • 2000: Zoran Ferić ("Anđeo u ofsajdu") • 2001: Stjepan Tomaš ("Odnekud dolaze sanjari") • 2002: Nedjeljko Fabrio ("Triemeron") • 2003: Josip Mlakić ("Živi i mrtvi") • 2004: Renato Baretić ("Osmi povjerenik") • 2005: Luko Paljetak ("Skroviti vrt") • 2006: Igor Štiks ("Elijahova stolica") • 2007: Sanja Lovrenčić ("U potrazi za Ivanom") • 2008: Ivo Brešan ("Katedrala") • 2009: Ratko Cvetnić ("Polusan") • 2010: Ivana Šojat Kuči ("Unterstadt") • 2011: Ivan Aralica ("Carske kočije") • 2012: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) 2017: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši)

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 94769384
  • LCCN: n82001748
  • ISNI: 0000 0000 7835 6948
  • GND: 1057752444
  • SUDOC: 118321315
  • BNF: cb12745931f (podaci)
  • NKC: js2015891489
  • CONOR.SI: 51681635