Frei Otto

minhenski olimpijski stadion (1972.)
interijer zapadnonjemačkog paviljona, Expo 67, Montreal, Kanada
Multihalle u Mannheimu

Frei Paul Otto (Siegmar, 31. maja 1925. – Warmbronn, 9. marta 2015.), njemački arhitekt i građevinski inženjer. Bio je poznat po upotrebi laganih konstrukcija, posebno napregnutih i membranskih konstrukcija. Dizajnirao je krov olimpijskog stadiona u Münchenu, koji je izgrađen za Ljetne olimpijske igre 1972. Dobio je Kraljevsku zlatnu medalju RIBA-a 2006. i Pritzkerovu arhitektonsku nagradu 2015.

Biografija

Otto se rodio u Siegmaru u Njemačkoj, a odrastao u Berlinu. Studirao je arhitekturu u Berlinu prije nego što je pozvan u Luftwaffe kao lovački pilot u posljednjim godinama Drugog svjetskog rata. Interniran je u logoru za ratne zarobljenike blizu Chartresa, gdje je s obukom avijacijskog inženjera i uz nedostatak materijala te hitnom potrebom za stambenim prostorom počeo eksperimentirati sa šatorima radi podizanja skloništa.[1] Poslije rata nakratko je studirao u SAD-u i posjetio Ericha Mendelsohna, Miesa van der Rohea, Richarda Neutru i Franka Lloyda Wrighta.

Karijera

Privatnu praksu počeo je 1952. u Njemačkoj. Prvu značajnu pozornost stekao je svojim sedlolikim kabelskomrežastim muzičkim paviljonom na Saveznoj vrtnoj izložbi (njem. Bundesgartenschau) u Kasselu. Doktorat u napregnutim konstrukcijama stekao je 1954.[1]

Otto se specijalizirao u laganim napregnutim i membranskim konstrukcijama, a pionirske napretke napravio je u konstrukcijskoj matematici i građevinarstvu.[1] Institut za lagane konstrukcije na Univerzitetu u Stuttgartu osnovao je 1964. i na njegovu se čelu nalazio sve do odlaska u mirovinu kao univerzitetski profesor.[1] Njegova glavna djela uključuju zapadnonjemački paviljon na montrealskom Expu 1967. i krov arene za minhenske Olimpijske igre 1972.[2]

Sve do svoje smrti Otto je ostao aktivan kao arhitekt i inženjer te kao konzultant svojeg štićenika Mahmouda Boda Rascha na mnogim projektima na Bliskom istoku. Jedan od njegovih posljednjih projekata bio je rad sa Shigeruom Banom na japanskom paviljonu na Expu 2000, kojeg je krovna konstrukcija bila u potpunosti izrađena od papira, a zajedno sa SL Raschom dizajnirao je konvertibilni krov za venecuelski paviljon.[2] U nastojanju da već 2002. memorira napade 11. septembra i njegove žrtve, Otto je zamislio dva otiska zgrada Svjetskog trgovačkog centra prekrivena vodom i okružena drvećem; njegov plan uključuje kartu svijeta uklopljenu u park na kojoj su zemlje u ratu označene svjetlima te ploču koja se neprestano ažurira, a pokazuje broj ljudi poginulih u ratu od 11. septembra 2001. do danas.[3]

Otto je umro 9. marta 2015. Dva tjedna poslije, 23. marta trebalo je biti objavljeno da je dobio Pritzkerovu nagradu 2015., no njegova je smrt navela odbor da objavi dobitnika nagrade 10. marta.[4][5] Izvršna predsjednica odbora Martha Thorne prethodno je rekla Ottu da je dobio nagradu. Zabilježeno je da je rekao: »Nikada nisam učinio ništa da bih dobio ovu nagradu. Osvajanje nagrade nije cilj mojega života. Pokušavam pomoći siromašnim ljudima, no što da kažem nego – veoma sam sretan.«[5]

Popis građevina

Ovo je djelomični popis građevina koje je dizajnirao Otto:[5]

  • 1967. – zapadnonjemački paviljon na Expu 67, Montreal
  • 1972. – krov za olimpijski stadion u Münchenu
  • 1985. – palača Tuwaiq, Saudijska Arabija, s Buro Happoldom
  • 2000. – krovna konstrukcija japanskog paviljona na Expu 2000, Hannover, Njemačka (pružio inženjersku asistenciju s Buro Happoldom i arhitektonsku suradnju s Shigeruom Banom).

Nagrade

  • 1974. – Medalja Thomasa Jeffersona za arhitekturu[6]
  • 1980. – počasni doktorat znanosti na Univerzitetu u Bathu[7]
  • 1996./1997. – Wolfova nagrada za arhitekturu[7]
  • 2005. – Kraljevska zlatna medalja za arhitekturu RIBA-a[8]
  • 2006. – Praemium Imperiale za arhitekturu[2]
  • 2015. – Pritzkerova arhitektonska nagrada[4][5]

Vidi još

  • Mrežasta ljuska

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Biography: Frei Otto”. The Hyatt Foundation. Pristupljeno 11. marta 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 „Frei Otto”. Praemium Imperiale. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 11. marta 2015. 
  3. Fong, Mei (11. januara 2002.). „From Parks to Twisted Towers, Designs for a Memorial Multiply”. Wall Street Journal. 
  4. 4,0 4,1 „Frei Otto, 2015 Laureate”. Pritzker Architecture Prize​. 10. marta 2015.. Pristupljeno 11. marta 2015. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Pritzker Prize for Frei Otto, German Architect, Announced After His Death, Robin Pogrebin, The New York Times, 10. marta 2015.
  6. Cramer, James P.; Yankopolus, Jennifer Evans (2005). Almanac of Architecture & Design 2006.
    Greenway Communications,. str. 720. ISBN 9780975565421.
     
  7. 7,0 7,1 Barnes, Michael; DIckson, Michael (1. novembra 2000.). Widespan Roof Structures. ICE Publishing. str. 19. ISBN 978-0727728777. 
  8. The man with the golden pen, Building.co.uk, 2005. izd. 08

Eksterni linkovi

Frei Otto na Wikimedijinoj ostavi
  • Frei Otto u bazi podataka archINFORM-a
  • službeno mrežno mjesto Freia Otta
  • Japan Pavilion Expo 2000 – About the roof structure
  • SL Rasch GmbH
  • p
  • r
  • u

1979. Philip Johnson   1980. Luis Barragán   1981. James Stirling   1982. Kevin Roche   1983. I. M. Pei   1984. Richard Meier   1985. Hans Hollein   1986. Gottfried Böhm   1987. Kenzo Tange   1988. Gordon Bunshaft i Oscar Niemeyer   1989. Frank Gehry   1990. Aldo Rossi   1991. Robert Venturi   1992. Álvaro Siza Vieira   1993. Fumihiko Maki   1994. Christian de Portzamparc   1995. Tadao Ando   1996. Rafael Moneo   1997. Sverre Fehn   1998. Renzo Piano   1999. Norman Foster   2000. Rem Koolhaas   2001. Herzog & de Meuron   2002. Glenn Murcutt   2003. Jørn Utzon   2004. Zaha Hadid   2005. Thom Mayne   2006. Paulo Mendes da Rocha   2007. Richard Rogers   2008. Jean Nouvel   2009. Peter Zumthor   2010. Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa / SANAA   2011. Eduardo Souto de Moura   2012. Wang Shu   2013. Toyo Ito   2014. Shigeru Ban   2015. Frei Otto   2016. Alejandro Aravena

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 108223336
  • LCCN: n50049927
  • ISNI: 0000 0001 2146 8639
  • GND: 118590812
  • SELIBR: 384002
  • SUDOC: 092727093
  • BNF: cb131955602 (podaci)
  • BIBSYS: 90290532
  • ULAN: 500015374
  • NLA: 35403301
  • NDL: 00451919
  • NKC: xx0023696
  • BNE: XX823599
  • CiNii: DA00340858
  • RKD: 297034
  • CONOR.SI: 12830051