Katedrala u Speyeru

Katedrala u Speyeru
Svjetska baština – UNESCO
Njemačka Kraljevska katedrala u Speyeru Lokacija Speyera u Njemačkoj
Registriran:	1981. (5. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Kraljevska katedrala u Speyeru, službenog imena Kraljevska katedralana bazilika uznesenja Svetog Stjepana, na latinskom: Domus sanctae Mariae Spirae (njemački: Dom zu Unserer lieben Frau in Speyer) u Speyeru, Falačko Porajnje (Njemačka), je sjedište katoličke Speyerske biskupije koja je dio bambergške nadbiskupije. Katedrala, posvećena Svetoj Djevici Mariji, zaštitnici grada Speyera ("Patrona Spirensis") i Svetom Stjepanu je uglavnom poznata kao Kaiserdom zu Speyer (Kraljevska katedrala u Speyeru).^[1] Papa Pio XI. je uzvisio katedralu u Speyeru na razinu manje bazilike rimokatiličke crkve 1925. godine.

Započeta 1030. godine, pod upravom Konrada II., ova markantna trobrodna nadsvođena bazilika od crvenog pješčenjaka je "vrhunac dizajna koji je bio iznimno utjecajan u razvoju romaničke arhitekture tijekom 11. i 12. stoljeća". Kao grobno mjesto za Salijsku dinastiju, obitelj Staufer i Habsburgovske careve i kraljeve, katedrala je predstavljala simbol carske moći.^[2][3] Kako je opatijom Cluny u ruševinama, ona predstavlja najveću romaničku crkvu.^[4] Smatra se “prekretnicom u europskoj arhitekturi”^[5], i jednim od najvažnijih arhitektonskih spomenika svoga vremena ^[6] i jednim od najljepših romaničkih spomenika uopće^[7][8][9]

Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog svog kulturnog značaja kao "vodeći spomenik romaničke umjetnosti u Njemačkom carstvu".^{[10][11] [12]}

Povijest

Kraljevska katedrala u Speyeru, najznačajnija romanička građevina u Njemačkoj, izgrađena je i posvećena kao posljednje počivalite careva Svetog Rimskog Carstva i kao simbol njihove moći. Gradnja je započela oko 1030. godine, pod upravom Konrada II., a posvećena je 1061. godine. Za vrijeme Henrika IV. poduzete su obnova i nadogradnja. Speyerska katedrala je prva poznata građevina s galerijama koje idu okolo cijele građevine. Sustav arkada, dodan prilikom Henrikove obnove je također prvi takav u povijesti arhitekture.

Upravo u Speyerskoj katedrali je 27. prosinca 1146. godine Konrad III. objavio da ide u Drugi križarski rat. Na sastanku u Speyeru 1529. godine luterani su zahtijevali od Rimske Crkve garanciju slobode savjesti, protestvujući protiv dotadašnje prakse Rimske Crkve [1] Arhivirano 2010-01-26 na Wayback Machine-u.

U gradskom požaru 1689. godine uništen je veći dio glavnog broda, ali je potpuno renoviran i vraćen i prijašnje stanje od 1758. do 1778. godine. Bavarski kralj Ludvig I. je naručio slike za interijer, te su od 1846.-53. god. slikari škola J. Schraudolpha i J. Schwarzmanna završili uređenje u nazarenskom stilu. Od 1854.-58. god. zapadno pročelje katedrale obnovio je Heinrich Hübsch u neo-romaničkom stilu. Tijekom obnove 1950-ih, većina slika iz 19. stoljeća je uklonjena kako bi se otkrila veličanstvena arhitektura.

Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis svjetske baštine, a Kraljevska katedrala sv. Djevice Marije i sv. Stjepana je sjedište Speyerske nadbiskupije i papinska bazilika.

Osobitosti

Speyerska katedrala je uglavnom zadržala oblik i dimenzije crkve iz 11. stoljeća i, unatoč značajnim gubicima originalne građe i kasnijim restauracijama, predstavlja cjelovitu i jedinstvenu romaničku građevinu. Oblik uglavnom prati nacrt koji je ustanovljen na crkvi Sv. Mihovila u Hildesheimu i predstavlja standard koji je prihvaćen u rajnskoj oblasti (Rhineland). On je kompromisno rješenje uzdužne crkve s visokim bačvastim svodom i centralne crkve s kupolom koja na svojim krakovima transepta završava apsidama. Njeno stremljenje visini već najavljuje razvoj gotičke arhitekture.

Veliki kameni plitki bazen kapaciteta 1560 litara stoji ispred ulaza u katedralu. Ova točka je nekada predstavljala granicu između ovlasti grada i nadbiskupije.

Skulptura nazvana „Planina maslina“ nalazi se u južnom vrtu, a u srednjem vijeku je bila u središtu klaustra katedrale. Ovu skupinu figura napravio je speyerski kipar, Gottfried Renn, u 19. stoljeću, a zamijenila je originalnu skulpturu iz 15. st. koja je uništena.

Kripta je osobito posebna jer je u potpunosti zadržala izvorni izgled. Kako je izgrađena kao grobno mjesto salijskih careva, tu je sahranjeno i osam njemačkih careva i kraljeva i četiri kraljice i brojni biskupi.

Dimenzije katedrale

• Ukupna dužina katedrale: 134 m (od stuba na ulazu do vanjskog zida apside)
• Dužina broda: 37.62 m (od vanjskog do vanjskog zida)
• Visina broda na krunama lukova svoda: 33 m
• Visina istočnih tornjeva: 71.20 m
• Visina zapadnih tornjeva: 65.60 m
• Dimenzije kripte: duljina 35x46 m, visina oko 6.5 m

Znameniti ljudi pokopani u katedrali

• Konrad II., car Svetog Rimskog Carstva (1039.)
• Carica Gisela, žena Konrada II. (1043.)
• Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva (1056.)
• Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva (1111.)
• Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva (1125.)
• Carica Beatrix, druga žena Fridrika Barbarosse (1184 .)
• Agneza, kćerka Fridrika Barbarosse (1184 .)
• Filip Švapski, sin Fridrika Barbarosse (1216.)
• Rudolf od Habsburga, njemački kralj (1291.)
• Adolf od Nassaua, njemački kralj (1309.)

Bilješke

Vanjske poveznice

Katedrala u Speyeru na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice – fotografije i povijest (de)
• Rhineland-Palatinate službene stranice Speyerske katedrale (njemački)
• Dombauverein Speyer Arhivirano 2011-07-18 na Wayback Machine-u – Družba izgradnje katedrale (en)
• Speyer.de Arhivirano 2006-06-13 na Wayback Machine-u – opis i turističke informacije (en)

49°19′02″N 8°26′33″E / 49.3172°N 8.4424°E / 49.3172; 8.4424

• p
• r
• u

Svjetska baština u Njemačkoj

Aachenska katedrala • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu • Bamberg • Bauhaus i Škola umjetničkih zanata u Weimaru • Spomenici u Berlinu (Muzejski otok, Dvorci i parkovi u Berlinu i Stambena naselja berlinske moderne) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe ¹⁾ • Tvornica Fagus u Alfeldu • Fürst-Pückler park u Bad Muskau ²⁾• Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu • Kölnska katedrala • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) ³⁾• Opatija Lorsch • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor • Markgrofovska opera u Bayreuthu • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu • Opatija Maulbronn • Drevni kop Messel • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa⁴⁾ • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga • Gornja dolina srednje Rajne između Koblenza i Bingena • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara • Stari dio grada Regensburga • Samostanski otok Reichenau • Historijske gradske jezgre Stralsunda i Wismara • Karpatske i njemačke prašume bukve ⁵⁾ • Katedrala u Speyeru • Spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine terme, Rimski most u Trieru, Igelski stup, Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru) • Željezara u Völklingenu • Waddensko more ⁶⁾ • Dvorac Wartburg • Klasicistički Weimar • Hodočasnička crkva u Wiesu • Park Wilhelmshöhe • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu

¹⁾ Izbrisano s popisa 2009.  ²⁾ Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  ³⁾ Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Ukrajine, Slovačke i Njemačke  ⁶⁾ Zajednička svjetska baština Holandije i Njemačke