Progresivna evolucija

Progresivna evolucija ili ortogeneza je filogenetska transformacija koju ne prati morfološko-anatomsko i fiziološko pojednostavljivanje općeg plana građe organizama.[1] U toku ovakve evolucije hronološki mlađe skupine organizama (najmanje) isti ili viši stupanj složenosti općeg plana građe u odnosu na predačke. Progresivna evolucija se realizira putem anageneze (aromorfoze) i alogeneze i razvijenjem mogućih alomorfoza, tj. idioadaptacijom.[2][3][4][5]

Autogeneza je posebna verzija ortogeneze, koja u osnovi ima abiogenezu (hipoteza da je nastanak svake vrste uzrokovana vlastitomm spontanom generacijom).

Poređenje različitih teorija evolucije
Kriterij Darvinizam Ortogeneza Lamarkizam
Mehanizam

Kratkoročna prirodna selekcija slučajnih genetičkih varijacija, nije vodeća i nije, sama po sebi, odredište. Obrane karakteristike su adaptivne i nasljedne; one imaju neophodnu adaptivnu vrijednost za preživljavanje u datim životnim uvjetima

Suštinska snaga do savršenstva; prirodna selekcija je nevažna. Rezultirajuće karakteristike mogu biti potpuno neadaptivne. Suštinska snaga do savršenstva i nasljeđivanja stečenih karakteristika (oba Lamarckova načela); prirodna selekcija se uključuje kasnije.
Zajednički preci Nove vrste nastaju na osnovu bioraznolikosti. Odbacije se biodiverzitet ili dugo kao nevažne; abiogeneza novih vrsta rezultat je paralelne evolucije. Zavisno od citiranog izvora. I prije Darwina je pokazano da neke vrste imaju zajedničkog pretka, ali u odsustvu mehanizma neki i dalje odbacuju tu ideju.
Status U modernizovanom obliku evolucijskih teorija nastaje neodarvinizam. Pobija Darwinovo Porijeklo vrsta i neodarvinizam. Nestao nakon Porijekla vrsta, iako je prikazani mehanizam prvi put opovrgnuo neodarvinizam.

Povezano

  • Pravci evolucije
  • Regresivna evolucija
  • Anageneza
  • Specijacija

Reference

  1. Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. Campbell N. A. (1996): Biology. The Benjamin/Cummings Publishing Comp., Inc., Menlo Parc (CA), USA, ISBN 0-8053-1957-3.
  3. Lawrence E. (1999): Henderson's Dictionary of biological terms. Longman Group Ltd., London, ISBN 0-582-22708-9.
  4. Radoman P. (1971): Teorija organske evolucije. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd.
  5. Paramonov A. A. (1959): Kurs darvinizma. "Veselin Masleša", Sarajevo.
  • p
  • r
  • u
Evolucijska biologija
zajedničko porijeklo  dokaz zajedničkog porijekla  posljednji univerzalni predak
evolucijski procesi
abiogeneza  adaptacija  makroevolucija  mikroevolucija  specijacija
divergencija modernih taksonomskih grupa od njihova zajedničkog pretka
mehanizmi
populacijska genetika
genetički drift  genski tok  mutacija  prirodna selekcija
koncepti evo-devo
fenotipska plastičnost  inverzija  kanalizacija  modularnost
evolucija taksonâ
biljke  četveronošci  dinosauri  delfini i kitovi  glavonošci  gljive  gmazovi  konji  insekti (leptiri lemuri  ljudi  mačke  mekušci  morske krave  pauci  psi  ptice  ramenonošci  ribe  sisavci  virusi (gripa  hepatitis C život
evolucija organâ
bič  dlaka  DNK  endomembranski sustav  eukariotska stanica (hromatin jedra  mitohondriji  oko  plastidi  sisavačke slušne košćice  stanica  živčani sustavi (mozak)
evolucija bioloških
procesa
biološka kompleksnost  emocije  empatija  etika  eusocijalnost  kooperacija  metabolizam  monogamija  moral  mozaička evolucija  mnogostaničnost  ptičje letenje  spol  starenje  vid u boji (u primatâ)
modovi specijacije
anageneza  katageneza  kladogeneza
povijest evolucijske
misli
Charles Darwin (O porijeklu vrsta biološka klasifikacija  genocentrični pogled na evoluciju  moderna evolucijska sinteza
ostale grane
ekološka genetika  filogenetika  molekularna evolucija  polimorfizam  sistematika
popis evolucijskobioloških tema  kronologija evolucije  evolucijska povijest života  evolucijska biologija