Rukometna reprezentacija Tunisa
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Generalno | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nadimci | Les Aigles de Carthage (Kartaški orlovi) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Savez | FTHB | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Izbornik | ![]() | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Kapetan | Marouen Maggaiz | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Najviše nastupa | Issam Tej (316) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Najviše golova | Issam Tej (824) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
IHF Svjetsko prvenstvo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nastupi | 15 (prvi put 1967.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Najbolji rezultat | 4. mjesto (2005.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Afričko rukometno prvenstvo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nastupi | 25 (prvi put 1974.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Najbolji rezultat | Prvaci (10 puta) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Olimpijske igre | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nastupi | 4 (prvi put 1972.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Najbolji rezultat | 8. mjesto (2012.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Dresovi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
uredi ![]() |
Rukometna reprezentacija Tunisa predstavlja Tunis na međunarodnim rukometnim natjecanjima, a nalazi se pod ingerencijom Rukometnog saveza Tunisa.
Razvoj rukometa u Tunisu započeo je jop 1953. godine kada je osnovana rukometna liga, a 1957. je osnovan i savez, koji je 1962. godine primljen u IHF, čime je Tunis dobio priliku nastupa na međunarodnim natjecanjima. Na istim se premijerno pojavljuje 1967. godine, na svjetskom prvenstvu u Švedskoj gdje završava na 15. mjestu, ispred Kanade. Godine 1972. izborili su nastup na Olimpijskim igrama u Münchenu, gdje su završili na 16. mjestu. Iako su na Olimpijadi mogli nastupiti već 1976. u Montrealu, Tunis je odustao od natjecanja zbog kolektivnog bojkota većeg broja afričkih zemalja koje su protestirale protiv rasizma.
Godine 1974., u Tunisu je održano i prvo Afričko rukometno prvenstvo, na kojemu je domaćin i slavio. Taj če uspjeh ponoviti 1976. i 1979., da bi se od tada pa sve do 1992. Tunis našao u sjeni Alžira i Egipta, koji su dominirali afričkim rukometom. Nakon što je 1992. izgubio od Egipta u finalu, Tunis je 1994. osvojio zlato i započeo svoju dominaciju afričkim rukometom koja traje i danas, a obilježena je osvajanjem ukupnoi 9 naslova prvaka Afrike i jednim četvrtim mjestom na svjetskom prvenstvu (2005.).
Tuniski rukomet su kroz pola stoljeća povijesti obilježila četvorica igrača - bivši reprezentativni kapetan Heykel Mgannem, Sobhi Sioud (najviše nastupa), Wissem Hmam (najviše golova) i Issam Tej. U novijem razdoblju, reprezentaciju su uglavnom vodili stranci. Do lipnja 2008. izbornik je bio Sead Hasanefendić (kasniji izbornik Srbije), da bi ga zamijenio još jedan srpski trener, Zoran Živković. Živkovića je samo kratko zamijenio Tunižanin Sayed Ayari, kojeg je već 2009. zamijenio Francuz Alain Portes. Nakon Portesovog odlaska, reprezentaciju je kratko vodio Sead Hasanefendić, kojemu je to bio drugi put na klupi Tunisa, dok je aktualni izbornik Hafedh Zouabi.
Poznati igrači
- Marouene Belhadje
- Walid Ben Amor
- Sahbi Ben Aziza
- Zouheïr Ben Messaoud
- Iteb Bouali
- Marouane Hadj Ahmed
- Aymen Hammed
- Haraket Hatem
- Slim Hédoui
- Maher Kraiem
- Ali Madi
- Mohamed Madi
- Mohamed Massaoudi
- Makram Missaoui
- Sobhi Saïed
- Riadh Sanaa
- Mohamed Tajouri
Nastupi na međunarodnim natjecanjima
Olimpijske igre | Svjetsko prvenstvo | Svjetski kup | Afričko prvenstvo | Mediteranske igre |
---|---|---|---|---|
|
|
|
|
Aktualni sastav
Izbornik: Hafedh Zouabi
|
Vanjske poveznice
- p
- r
- u
Alžir
Libija
Maroko
Tunis
Gambija
Gvineja
Givneja Bisau
Mali
Mauritanija
Senegal
Sijera Leone
Zelenortska Republika
Benin
Burkina Faso
Gana
Liberija
Niger
Nigerija
Obala Slonovače
Togo
Centralnoafrička Republika
Čad
Gabon
Kamerun
DR Kongo
Republika Kongo
Sveti Toma i Princip
Burundi
Džibuti
Egipat
Etiopija
Južni Sudan
Kenija
Ruanda
Somalija
Sudan
Tanzanija
Uganda
Angola
Bocvana
Esvatini
Južna Afrika
Lesoto
Malavi
Mozambik
Namibija
Zambija
Zimbabve
Komori
Madagaskar
Mauricijus
Sejšeli