Staroperzijski klinopis

Staroperzijski klinopis
Arijsko pismo
Segment Behistunskih natpisa
Generalno
Vrstasemisilabičko
Jezicistaroperzijski
Historija
Stvoreno520-e pne.
Periodahemenidski period
(6. – 4. vijek pne.)
Dešifrirano1778. – 1851. (Niebuhr, Tychsen, Münter, Grotefend, Rask, Burnouf, Lassen, Rawlinson i Oppert)
Klasifikacija
Porodica
nema (inspirirano klinopisom)
  • staroperzijski klinopis
ISO 15924Xpeo, 030
Smjer pisanjaslijeva nadesno (→)
Unikod pseudonimOld Persian
Unikod rasponU+103A0–U+103D5
Upozorenje Članak sadrži fonetske simbole IPA. Bez podrške za renderiranje moguća je pojava upitnika, kutija i drugog nauštrb Unikod znakova.

Staroperzijski klinopis (ili arijsko pismo) je semisilabičko (poluslogovno) pismo korišteno u ahemenidskom Iranu od 6. do 4. vijek pne. i glavno pismo staroperzijskog jezika. Natpisi na ovom pismu pronađeni su u Perzepolisu, Suzi, Ekbatani, Armeniji i uz Sueski kanal. Najviše natpisa datira iz vremena vladavine Darija I. Velikog (vl. 522. – 486. pne.), te njegovog sina i nasljednika Kserksa I. (vl. 486. – 465. pne.).

Dešifriranje

Staroperzijski klinopis dešifriran je od 1778. do 1851. godine, a najzaslužniji za to su:

  • Carsten Niebuhr
  • Oluf Gerhard Tychsen
  • Friedrich Münter
  • Georg Friedrich Grotefend
  • Rasmus Rask
  • Eugène Burnouf
  • Christian Lassen
  • Henry Creswicke Rawlinson
  • Jules Oppert

Znakovi

Pismo sadrži 36 fonetskih znakova:

k- x- g- c- ç- j- t- θ- d- p- f- b- n- m- y- v- r- l- s- z- š- h-
-(a) staroperzijski znak "A" staroperzijski znak "KA" staroperzijski znak "XA" staroperzijski znak "GA" staroperzijski znak "CA" staroperzijski znak "ÇA" ("SSA") staroperzijski znak "JA" staroperzijski znak "TA" staroperzijski znak "θA" ("THA") staroperzijski znak "DA" staroperzijski znak "PA" staroperzijski znak "FA" staroperzijski znak "BA" staroperzijski znak "NA" staroperzijski znak "MA" staroperzijski znak "YA" staroperzijski znak "VA" staroperzijski znak "RA" staroperzijski znak "LA" staroperzijski znak "SA" staroperzijski znak "ZA" staroperzijski znak "ŠA" staroperzijski znak "HA"
-i staroperzijski znak "I" — — staroperzijski znak "JI" staroperzijski znak "DI" staroperzijski znak "MI" staroperzijski znak "VI"
-u staroperzijski znak "U" staroperzijski znak "KU" staroperzijski znak "GU" — staroperzijski znak "TU" staroperzijski znak "DU" staroperzijski znak "NU" staroperzijski znak "MU" — staroperzijski znak "RU"

Logogrami:

Brojevi:

  • 1: staroperzijski znak "1"
  • 2: staroperzijski znak "2"
  • 10: staroperzijski znak "10"
  • 20: staroperzijski znak "20"
  • 100: staroperzijski znak "100"

Razmak (bjelina): staroperzijski znak za razmak

Unikod

Staroperzijski klinopis dodan je na Unikod standard u martu 2005. godine.

    0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F
103A0   Π Ρ ΢ Σ Τ Υ Φ Χ Ψ Ω Ϊ Ϋ ά έ ή ί
103B0   ΰ α β γ δ ε ζ η θ ι κ λ μ ν ξ ο
103C0   π ρ ς σ ψ ω ϊ ϋ ό ύ ώ Ϗ
103D0   ϐ ϑ ϒ ϓ ϔ ϕ

Galerija

Veze

  • Staroperzijski jezik
  • Avestičko pismo
  • Pahlavijska pisma

Vanjske veze

Staroperzijski klinopis na Wikimedijinoj ostavi